Obuća ili obuča?
Kako je pravilno pisati: obuća ili obuča?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Imenica označava sve što se obuva i obuhvaća stopalo, osim čarape (npr. cipele, čizme, papuče itd.), a nastala je prema praslavenskom glagolu obuti. Pravilno je pisati obuća, obuće, obući, obućom, obućar, obućarev, obućarnica, obućarski, obućarstvo…
Primjeri:
- Brzo pospremi svoju obuću, inače će doći maca papučarica i odnijeti sve tvoje cipele.
- Voljela je obuću i torbice, kupovala je barem jedan par cipela tjedno.
- Što se tiče obuće, ne priznajem ništa osim tenisica.
- Od obuće najviše je voljela štikle jer je bila visoka samo 160 centimetara.
- Svu je svoju plaću trošila na odjeću i obuću.
- U toj se trgovini prodaje samo obuća i čarape.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica obuća, obuće, obući, obućom… Pravilno se pišu i imenice obućar, obućarnica, obućarstvo, pridjev obućarski.