Nečije ili nećije?

Kako je pravilno pisati: nečije ili nećije?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Ovdje je riječ o neodređenoj zamjenici kojom se označava nešto što pripada nekoj osobi. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati nečiji, nečijeg, nečijem, nečije…

Primjeri:

• Uzela sam nečiji kalkulator i brzinski izračunala koliko novca trebamo za putovanje.
• To je nečija knjiga ostala ispod klupe, ali ne piše ime na njoj.
• Nečije pravo na izbor ne smije dokidati tuđe pravo na život, koje je temeljno ljudsko pravo.
• Nečije veselje je popiti kavu s prijateljima ili pročitati dobru knjigu, a tvoj se život svodi samo na materijalno.
• Nečiji izbor jest takav, ali to ne znači da je to moralno ispravno.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše neodređena zamjenica nečiji, nečije, nečija, nečijeg, nečijim, nečijoj, nečijih… Također se pravilno piše čiji, čija, čije, svačiji, svačije, svačija…