Besciljan ili bezciljan?

Kako je pravilno pisati: besciljan ili bezciljan?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Pridjev besciljan nastao je od prefiksa bez + ciljan. Kada se zvučni glas z nađe ispred bezvučnog c, prelazi u svoj bezvučni parnjak s. Tako dobivamo oblik besciljan, a isto vrijedi u prilogu besciljno i imenici besciljnost. Pridjev besciljan označava ono koje nema cilja ili svrhu, koji je besmislen: besciljna šetnja, besciljan posao, besciljni put. Pravilno je pisati besciljan.

Primjeri:

• Lutao je besciljno i razmišljao o nekim važnim stvarima u svojem životu.
• Trčao je besciljno i pokušavao se smiriti jer je imao težak dan na poslu.
• Otišli su u besciljnu šetnju kako bi riješili neke nagomilane bračne probleme.
• Imao je osjećaj da radi besciljan posao i nije bio sretan.
• Sve mu se činilo besciljno, besmisleno i beskonačno.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev besciljan, besciljna, besciljno, besciljnih, besciljnima, besciljnog… U tvorbi pridjeva provodi se glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti.