Kako se piše pravilno na hrvatski?

Ćud ili čud

Kako je pravilno pisati: čud ili ćud?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Imenica ćud označava čiju narav ili prirodu, ili pak hirovitost. Riječ je praslavenskog podrijetla (tjudь) te je česta u sintagmama. Lisičja ćud označava lukavost, vučja ćud krvoločnost, zmijska ćud podmuklost, a zečja ćud plašljivost. Česta je i u frazama (sto ljudi, sto ćudi). Pravilno je pisati ćud, ćudljiv, ćudoređe, ćudoredan, ćudljivac. Pravilno je pisati ćud.

Primjeri:

  • Imala je čudnu ćud i svi su je se na neki način klonuli.
  • Zbog moje ćudi imao sam samo probleme u životu.
  • Baka je uvijek ponavljala istu poslovicu, sto ljudi sto ćudi, i time objašnjavala sve događaje u svojem životu.
  • Taj je čovjek imao lisičju ćud i mogao bi prevariti bilo koga, pa i svojega brata.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda ćud, ćudi, pridjev ćudljiv.