Čuvar ili ćuvar?

Kako je pravilno pisati: čuvar ili ćuvar?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o imenici muškog roda koja označava onoga koji nešto ili nekoga čuva. Naglašena je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati čuvar, čuvara, čuvaru, čuvarem…

Primjeri:

• U našem se gradu održavala manifestacija čuvara Kristova groba.
• Čuvar koji radi u trgovačkom centru zapravo je naš susjed.
• Ja bih volio biti čuvar u zoološkom vrtu kad narastem.
• Upoznali smo čuvara u muzeju i on je s nama podijelio mnogo zanimljivih priča.
• Radio je kao čuvar u zoološkom vrtu jer je jako volio životinje.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda čuvar, čuvara, čuvaru, čuvarima, čuvarom… Pravilno se piše i imenica ženskog roda čuvarica, čuvarice, čuvarici, glagol čuvati, imenica čuvanje i dr.