Retka ili redka?

Kako je pravilno pisati: retka ili redka?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Ovdje je riječ o genitivu imenice redak. U tvorbi genitiva jedan pored drugog nađu se zvučni glas d i bezvučni glas k (redka). Glas d tada prelazi u svoj bezvučni parnjak: t. Prije nego se dogodila glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti, dogodila se glasovna promjena nepostojani a. Odnosno, glas a se gubi, nestaje, te se tad suglasnici različiti po zvučnosti nađu jedan pored drugog. Genitiv imenice redak piše se retka.

Primjeri:

• Čitao je od srijede do petka, ali nije stigao ni do trećeg retka.
• Od novinskog retka izrezao je neka slova i lijepio ih kao kolaž.
• Od retka u Bibliji dobila je inspiraciju za napisati duhovnu pjesmu.
• Nema retka te pjesme koju nisam obožavala i čitala iznova i iznova.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica u genitivu jednine – retka. Kad se od nominativa tvori genitiv, imenica prolazi kroz glasovne promjene, nepostojani a i jednačenje suglasnika po zvučnosti: redak > redka > retka.