Svjetina ili svijetina?
Kako je pravilno pisati: svjetina ili svijetina?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Dakle, dvojbe u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/ česte su u hrvatskom jeziku. Imenica o kojoj je riječ dolazi od druge imenice, svijet, i naglašena je kratkouzlaznim naglaskom. Ima pejorativno, pogrdno značenje gomile ili mase ljudi. Pravilno ju je pisati: svjetina, svjetine, svjetinu, svjetini, svjetinom.
Primjeri:
- Svjetina je okružila kraljicu, što se nije svidjelo njezinim zaštitarima.
- Nije volio izlaziti među svjetinu jer je smatrao da je bolji od običnih ljudi.
- Papa je izašao među ljude i odmah ga je svjetina okružila.
- Političari su često okruženi svjetinom, ali rijetko im netko iskreno kaže što misli o njima.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda svjetina, svjetine, svjetinom… Imenica ima pejorativno, odnosno pogrdno značenje.