Kandža ili kanđa?

Kako je pravilno pisati: kandža ili kanđa?

U hrvatskom jeziku često se dvoji kod pisanja glasova /dž/ i /đ/. Ne postoji čvrsto pravilo kojim bismo mogli odrediti kad ide jedno, a kad drugo, ali postoje neke okvirne smjernice. Primjerice, u većini turcizama i anglizama (riječi iz turskog i engleskog jezika) piše se glas /dž/. Glas /đ/ je, recimo, prisutan u komparativu i superlativu gdje ima glas /d/ u pozitivu (mlad – mlađi – najmlađi, lud – luđi – najluđi).

Ovdje je riječ o imenici ženskog roda kojom se označava nokat na prstima ptica. Naglašena je dugosilaznim naglaskom. Dolazi od turske riječi kanca. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati kandža, kandže, kandži…

Primjeri:

• Netko mu je nahvalio vražju kandžu pa ju je počeo koristiti za sve.
• Jadna životinja imala je ozljeđene kandže i nije se mogla kretati.
• Nacrtala je neke crteže, a na svakom su bile vučje kandže.
• U šali je svoje nokte nazivala kandžama.
• Franjo je rekao da je vražja kandža izvrstan lijek koji nam dolazi s juga Afrike.
• Zasadila je biljku po imenu mačja kandža.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda kandža, kandže, kandži, kandžom, kandžama… Imenica u hrvatski jezik dolazi iz turskog jezika.