Neću ili ne ću?

Kako je pravilno pisati: neću ili ne ću?

Kad je riječ o sastavljenom odnosno spojenom i nesastavljenom odnosno razdvojenom pisanju riječi, postoje tri različita načina pisanja.

U nesastavljenom pisanju riječi se pišu odvojeno, s bjelinom između (ne radi, ne želi, ne vidimo). Kod sastavljenog pisanja riječi se pišu bez bjeline između (nejasan, neparan, nepismenost, neuroznanost). Postoji i treći način pisanja kod riječi koje nazivamo polusloženicama – sa spojnicom: tabu-tema, top-model i druge.

Što se tiče ove dvojbe, između ne ću i neću, različiti pravopisi donosili su različita riješenja. Ako postoji ikakav dogovor među jezikoslovcima, to je onaj da ako odaberemo jednu varijantu (sastavljenu ili rastavljenu) da nju koristimo kontinuirano. Dakle, ako ste u znanstvenom radu, eseju, novinskom članku ili seminaru odlučili pisati sastavljeno – neću – pišite tako prilikom svake uporabe. Ako ste odlučili pisati rastavljeno – ne ću – pišite tako dosljedno u svakoj uporabi. Dakle, pravilo je biti dosljedan i koristiti samo jednu varijantu.

Primjeri:

• Ma neću više ići u školu i gotovo!
• Rekla sam da neću odabrati automobil umjesto njega.
• Mislim da ne ću posegnuti za još jednim djelom ruske književnosti nakon ovog.
• On ne će ići na simpozij agronoma u Osijeku.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše i sastavljeno neću i rastavljeno ne ću.