Obećati ili obečati?
Kako je pravilno pisati: obećati ili obečati?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
U ovom primjeru, glagol je nastao prema praslavenskom obvětati, a označava radnju pružanja nade komu riječima ili uvjerenjem da će se što dogoditi. Pravilno je pisati obećati, ali i obećan, obećano, obećavši, obećanje, obećanica, obećanik, obećavati, obećavajući…
Primjeri:
- Ne mogu ništa obećati osim da ću dati sve od sebe.
- Ti si meni obećala brda i doline, a ispunila nisi ništa.
- Obećao mi je novi automobil, i zato sam još uvijek s njim.
- Ako mi obećaš da to nećeš ponoviti, možda ti i oprostim.
- Obećanje je jedino što ti mogu dati.
- Obećati nije isto što i ispuniti.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol obećati, kao i obećan, obećanje, obećala, obećao, obećam, obećaš…