Podstanar ili potstanar?

Kako je pravilno pisati: podstanar ili potstanar?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Imenica muškog roda dolazi u tvorbi od prefiksa pod- i imenice stanar. Korijen riječi je imenica stan. U tvorbi imenice ne događa se glasovna promjena i pravilno se piše: podstanar, podstanara, podstanarima, podstanarka, podstanarski… Naime, pravilo nalaže da kad se glas d nađe ispred c, č, ć, š, ili s ne prelazi u svoj bezvučni parnjak t.

Primjeri:

• Bili smo podstanari deset godina, a onda smo napokon uspjeli kupiti vlastitu kuću.
• Imali smo podstanare u stanu u Splitu i odlučili smo ne povisiti stanarinu, rastu cijena unatoč.
• Nije lako živjeti s troje djece i u isto vrijeme biti podstanar.
• Kao podstanari imali su slobodu selidba i putovanja kako ih god volja.
• Neki su podstanarski život smatrali teškim, ali nama je on bio stvar izbora.
• Podstanarima nije lako s nerazumnim vlasnicima stanova.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda podstanar, podstanara, podstanaru, podstanarima, podstanarom… Pridjev se pravilno piše podstanarski, podstanarska, podstanarskoj, podstanarsko, podstanarskog… Pravilno se piše i imenica podstanarstvo, podstanarstvu, podstanarstvom… Odnosno, u navedenim primjerima ne provodi se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti.