Čučati ili ćućati?

Kako je pravilno pisati: ćućati ili čučati?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Glagol označava položaj tijela kada su noge savijene u koljenima, a pravilno je pisati čučati. Također se s č pišu i ostale izvedenice iz glagola čučati: čučim, čučiš, čučimo, čučite, čučanje, čučavac, čučanj i dr.

Primjeri:

• Natjecali smo se tko može dulje čučati, a ja sam prva ispala.
• Stari čovjek nije mogao stajati na nogama, a nije mogao niti čučati, od sjedenja su ga boljela leđa.
• Čučala sam petnaest minuta i nakon toga se više nisam mogla ustati.
• Moj bivši dečko napravio bi stotinu čučnjeva dok trepneš okom, a ovaj sadašnji se muči s trbušnjacima.
• Mrzio je ući u zahod i ugledati čučavac, tad bi proklinjao onog tko ga je izumio.
• Od čučanja su me boljele noge naredna tri dana.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše nesvršeni glagol čučati, čučao, čučala, čučali, čučim, čučimo… Svršeni glagol pravilno se piše čučnuti, čučnem, čučnete, čučnu, čučnuo, čučnule… Slične imenice pravilno se pišu čučanj i čučavac.