Izšarati, isšarati ili išarati?

Kako je pravilno pisati: izšarati, isšarati ili išarati?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Glagol nastaje od prijedloga iz i glagola šarati. Kad se glas z nađe ispred glasa š, prelazi u svoj bezvučni parnjak (iz + šarati > isšarati). Potom glas s našavši se ispred š (prema pravilima o jednačenju po mjestu tvorbe) prelazi u glas š. Tada dobivamo oblik iššarati, te prema gubljenju suglasnika dobivamo konačni oblik: išarati. Tako je riječ prošla čak tri glasovne promjene. Ispravno je pisati: išaram, išaraš, išarao, išarala, išarale, išarali…

Primjeri:

• Učenici koji su išarali zid morali su ostati nakon škole i sve obrisati.
• Zadnja klupa bila je išarana kojekakvim crtežima i natpisima.
• Cijela bilježnica mu je bila išarana, a rukopis potpuno nečitljiv.
• Išarali su sve klupe u parku uvredljivim porukama i sve je izgledalo otužno.
• Htjela sam išarati cijeli udžbenik iz povijesti jer mi je išao na živce.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol išarati. U tvorbi glagola provode se tri glasovne promjene: jednačenje suglasnika po zvučnosti, jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe i gubljenje suglasnika. Pravilno se piše išarati, išarana, išaranim, išarani, išaralo, išarala, išaramo…