Izčašiti, isčašiti ili iščašiti?

Kako je pravilno pisati: izčašiti ili iščašiti ili isčašiti?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Glagol u značenju pomaknuti iz zgloba ili izbaciti iz čašice, nastao je u tvorbi od iz – čašiti > isčašiti > iščašiti. Zuvčni glas z kad se nađe ispred bezvučnog glasa č, prelazi u svoj bezvučni parnjak: s. Tada glas s pored glasa č prelazi u glas š – prema pravilima o jednačenju po mjestu tvorbe. Tako je pravilno: iščašim, iščašiš, iščaši, iščašili, iščašile, iščašila…

Primjeri:

• Iščašio je koljeno jučer na treningu i svi su znali da neće biti spreman za sljedeću utakmicu.
• Iščašila sam rame dok sam pokušavala dobaviti keksiće iz najviše police u ormaru.
• Baka je iščašila kuk i sad je morala biti u bolnici oko dva tjedna.
• Iščašio je rame dok je bio u berbi jabuka te je bio veoma ljut zbog toga.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol iščašiti, iščašio, iščašila, iščašile, iščaši, iščašimo, iščašenje… Odnosno, u tvorbi glagola provode se dvije glasovne promjene: najprije jednačenje suglasnika po zvučnosti te potom jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe.