Ne mogu ili nemogu?

Kako je pravilno pisati: ne mogu ili nemogu?

Kad je riječ o niječnim oblicima postoje određena pravila kad se piše niječnica sastavljeno, a kad rastavljeno.

Sastavljeno se piše u  niječnom obliku prezenta glagola biti: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu. Isto tako i u prezentu glagola htjeti: neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.

Sastavljeno se pišu i niječni oblici prezenta glagola imati: nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju. Isto tako i niječni oblici u imperative: nemoj, nemojmo, nemojte, nemaj, nemajmo, nemajte.

Sastavljeno se pišu glagoli u kojima je ne- dio osnove: negodovati, nedostajati, nestati, nestajati.

Međutim, kod ostalih glagola pravilno je niječnicu ne pisati rastavljeno od glagola: ne želim, ne volim, ne radim, ne mislim, ne odlazim, ne zaboravljam, ne putujem, ne prilaze, ne trgujemo, ne ostavljaju. Isto je tako u svim licima te u svim glagolskim vremenima: nisu odlazili, ne napravih, ne govorih, ne mislih, ne vidjeh, ne govorim, i dr.

S druge strane, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: neznanje, nesigurnost, nestabilnost, neimaština… Isto je tako i s pridjevima: nesiguran, nestabilan, neznan, nevoljen, nekritičan, nedovoljan…

U ovom je slučaju pravilno pisati: ne mogu, ne možeš, ne može, ne možemo, ne možete, ne mogu. Imenica se piše sastavljeno: nemoć, pridjev nemoćan, prilog nemoćno.

Primjeri:

• Više te ne mogu gledati niti čuti za tebe.
• Ne možemo ovako nastaviti dalje.
• Oni ne mogu ići s nama na putovanje.