Nejasnoća ili ne jasnoća?
Kako je pravilno pisati: nejasnoća ili ne jasnoća?
Kad je riječ o sastavljenom odnosno spojenom i nesastavljenom odnosno razdvojenom pisanju riječi, postoje tri različita načina pisanja.
U nesastavljenom pisanju riječi se pišu odvojeno, s bjelinom između (ne radi, ne želi, ne vidimo). Kod sastavljenog pisanja riječi se pišu bez bjeline između (nejasan, neparan, nepismenost, neuroznanost). Postoji i treći način pisanja kod riječi koje nazivamo polusloženicama – sa spojnicom: tabu-tema, top-model i druge.
Pravilo glasi da se u hrvatskom standardnom jeziku imenice tvorene s niječnom česticom ne- uvijek pišu sastavljeno. Stoga je pravilno pisati: nejasnoća, nejasnoće, nejasnoći, nejasnoćama, nejasnoćom, nejasnoće… Isto vrijedi i za prilog nejasno, i pridjev: nejasan, nejasna, nejasni.
Primjeri:
- Postojale su neke nejasnoće, ali smo sad sve to razjasnili.
- Nema više nejasnoća niti nedoumica otkad sam popričala kratko s majkom.
- Nejasnoće su me preplavile nakon što sam pokušala učiti fiziku.
- Ima li nejasnoća, upitala je učiteljica na kraju sata.
- Ako si htjela znati, trebala si me pitati da ti pojasnim sve nejasnoće.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše spojeno odnosno skupa imenica nejasnoća. Pravilno se piše i pridjev nejasna, nejasno, nejasan. Pravilo glasi da se imenice i pridjevi pišu sastavljeno s niječnom česticom ne. Kod glagola niječna čestica ne se odvaja.