Odslušati ili otslušati?

Kako je pravilno pisati: odslušati ili otslušati?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Glagol znači završiti slušanje, a nastao je u tvorbi od prijedloga od i glagola slušati. U navedenoj se riječi dogodilo jednačenje po zvučnosti jer su se zajedno našli zvučni glas d i bezvučni glas s. Ipak, glasovna se promjena ne bilježi u pismu. Pravilno je stoga pisati odslušati, odslušam, odslušavši, odslušao, odslušala, odslušalo…

Primjeri:

• Odslušali smo sva predavanja kod našeg omiljenog profesora.
• Morao je odslušati prvo sva predavanja kako bi pristupio ispitu.
• Htjeli smo zajedno odslušati neke nove pjesme.
• Jesi li odslušao cijeli album ili si čekao mene?
• Želiš li da odslušamo sve albume Azre zajedno?
• Morala sam odslušati majčino predavanje od početka do kraja.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol odslušati. Odnosno, u tvorbi glagola odslušati ne provodi se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti.