Šećer ili šečer?
Kako je pravilno pisati: šećer ili šečer?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Ovdje je riječ o imenici muškog roda koja koja označava kristalizirani kemijski spoj i proizvod prerađene šećerne trske ili repe. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati šećer, šećera, šećeru, šećerom…
Primjeri:
- Sve je bilo fino i slatko kao šećer.
- Jedeš previše šećera i zato imaš višak kilograma.
- Nisam mogla živjeti bez šećera i to mi je negativno utjecalo na zdravlje.
- Stavljala je previše šećera u kavu, ali i u sve ostalo što je pravila.
- Odrekla se šećera u korizmi, i svega slatkog.
- Šećer je bio njezina ovisnost.
- Otkad ne jede šećer osjeća se puno bolje.
- Kolači i torte bili su prepuni šećera i margarina.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda šećer, šećera, šećeru, šećerom, šećeri, šećerima. Pridjev se pravilno piše šećerni, šećerna, šećerno. Imenica se piše pravilno šećeraš.