Sumnjiv ili sumljiv?

Kako je pravilno pisati: sumnjiv ili sumljiv?

Ovdje se radi o dvojbi koja je točna od dvije varijante koje koriste govornici hrvatskog jezika – sumnjiv ili sumljiv, kao i sumnja i sumlja, sumljivac i sumnjivac. Samo jedna od dviju opcija pravilna je u hrvatskom standardnom jeziku.

Ovdje je riječ o pridjevu kojim se označava nešto što izaziva sumnju. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom te se tvori od prefiksa su- i glagola misliti. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati sumnjiv, sumnjiva, sumnjivi, sumnjivo…

Primjeri:

• On je sumnjiv od samog početka istrage.
• Kad shvatim da mi je netko pojeo čokoladu koju sam čuvala, svi ukućani postaju sumnjivi.
• Sumnjivo je da nikoga nema u stanu u ovo doba dana.
• On mi je bio sumnjiv otkad smo otišli na prvi spoj.
• Ti se uvijek družiš s nekim sumnjivim tipovima pa kasnije kukaš.
• Sumnjiva mi je tvoja namjera, morat ćeš se dokazati djelima.
• On je bio sumnjiv zbog lošeg alibija za tu večer.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev sumnjiv, sumnjiva, sumnjivo, sumnjivim, sumnjivog, sumnjivih… Pravilno se piše i imenica sumnja, sumnjivac, pridjev sumnjičav, sumnjičava, sumnjičavo.