Sjećanje ili sječanje?

Kako je pravilno pisati: sjećanje ili sječanje?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Ovdje je riječ o imenici srednjeg roda koja označava pamćenje, memoriranje, uspomene. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati sjećanje, sjećanja, sjećanju, sjećanjem…

Primjeri:

• U znak sjećanja na sve poginule zapalili su svijeće.
• Sjećanje je već blijedilo, ali on je stajao pokraj nje i vodio je za ruku.
• Sjećanje na njega bilo je tako živo u njezinim mislima da ga je i pedeset godina poslije mogla zamisliti pored sebe.
• Sjećanje blijedi, uspomene se zaboravljaju, tješila se.
• Nije mogla prizvati u sjećanju gdje je ostavila ključeve automobila.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagolska imenica sjećanje, sjećanja, sjećanju, sjećanjima… Glagol se pravilno piše sjećati se, prisjećati se.