Vječno ili vjećno?
Kako je pravilno pisati: vječno ili vjećno?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Ovdje je riječ o prilogu koji znači zauvijek bez ograničenja u pojmovima vremena, vrlo dugo. Naglašen je kratkosilaznim naglaskom. Pravilno je pisati vječno.
Primjeri:
- Misliš li ti vječno živjeti pod mojim krovom i ne raditi ništa?
- On je mogao vječno govoriti o problemima ekonomije, kapitalizmu i socijalizmu, društvenom uređenju i slično.
- Želim ovdje ostati vječno, ne želim više nikad ići kući.
- Vječno govoriš o promjenama, a trebao bi prvo promijeniti sebe, pa onda sve ostalo.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše prilog vječno. Pridjev se pravilno piše vječna, vječan, vječno, vječni, vječnih, vječnima, vječnog, vječne… Pravilno se piše imenica vječnost, vječnosti, vječnostima.