Džezva ili đezva?

Kako je pravilno pisati: džezva ili đezva?

U hrvatskom jeziku često se dvoji kod pisanja glasova /dž/ i /đ/. Ne postoji čvrsto pravilo kojim bismo mogli odrediti kad ide jedno, a kad drugo, ali postoje neke okvirne smjernice. Primjerice, u većini turcizama i anglizama (riječi iz turskog i engleskog jezika) piše se glas /dž/. Glas /đ/ je, recimo, prisutan u komparativu i superlativu gdje ima glas /d/ u pozitivu (mlad – mlađi – najmlađi, lud – luđi – najluđi).

U ovom primjeru, imenica označava posudu posebnog oblika (gore uža, dolje šira, s kljunićem i drškom) za kuhanje crne kave. Podrijetlo vuče od turske riječi cezve. U većini turcizama u hrvatskom jeziku nalazi se glas dž. Pravilno je stoga pisati džezva, džezve, džezvi, džezvom, džezava/džezvi, džezvama…

Primjeri:

• Dodaj mi džezvu i ne trebaš više ništa reći.
• Stara džezva i šećer u kocki uvijek su je podsjećali na pokojnu tetku.
• Kupila sam novu džezvu, kao i novu kuću, novi automobil… Ali nikad više one slasti iz mladosti i kave iz bakine džezve.
• Mi to zovemo džezva, ali čula sam i da koriste naziv kogula.
• Obožavala je džezve i imala kolekciju: crvena na točkice, crna za litar kave, mala smeđa za kavu za jednog.
• Hoćeš li napokon prestati kupovati džezve i šalice za kavu?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica džezva. Imenica u hrvatski jezik dolazi iz turskog jezika.