Čuti ću, čut ću ili čuću?

Kako je pravilno pisati: čuti ću, čut ću ili čuću?

Kad je riječ o sastavljenom odnosno spojenom i nesastavljenom odnosno razdvojenom pisanju riječi, postoje tri različita načina pisanja.

U nesastavljenom pisanju riječi se pišu odvojeno, s bjelinom između (ne radi, ne želi, ne vidimo). Kod sastavljenog pisanja riječi se pišu bez bjeline između (nejasan, neparan, nepismenost, neuroznanost). Postoji i treći način pisanja kod riječi koje nazivamo polusloženicama – sa spojnicom: tabu-tema, top-model i druge.

Ovdje je riječ o glagolskom obliku futuru prvom glagola čuti. Futur prvi tvori se od infinitiva glagola i nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše: čut ću, čut ćeš, čut će, čut ćemo, čut ćete, čut će. Kad je na prvom mjestu nenaglašeni prezent, piše se puni infinitiv: ja ću čuti, ti ćeš čuti…

Primjeri:

• Čut ću sve što se događa u zajedničkom dvorištu.
• Čut ću više o tome kad se nađem s prijateljicama na kavi za vikend.
• Čut ću sve svoje telefonske razgovore budemo li živjeli u garsonijeri.
• Čut ću sve tračeve od moje susjede koja zna stvari koje se još nisu ni dogodile.
• Čut ću što imaš za reći pa ću razmisliti.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše futur prvi u prvom licu jednine glagola čuti – čut ću.