Obična ili obićna?
Kako je pravilno pisati: obična ili obićna?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o pridjevu kojim se označava nešto što nema nekog obilježja. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati obična, običan, obične…
Primjeri:
- To je obična haljina, ali na tebi izgleda prekrasno.
- Mislim da je to obična djevojka iz susjedstva koja voli knjige, izlaske, šetnje i kuhanje.
- Zbog obične poruke zapao je u mnogo veće probleme.
- Na običan dan dogodile su se mnoge neobične stvari.
- To su sasvim obični ljudi koji žive vrlo neobične živote.
- Obično odemo do grada, pojedemo nešto s nogu i sjednemo negdje na kavu.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev i prilog običan, obična, obično, obični, običnoj, običnima, običnog, običnih… Stoga, pravilno se piše obična (a ne obićna).