Srećan ili sretan?
Kako je pravilno pisati: sretan ili srećan?
Zbog zajedničke povijesti i suživota u istoj državi govornici hrvatskog jezika često dvoje u uporabi nekih riječi kojima su prije bili izloženi u medijima.
Hrvatski i srpski jezik slični su jezici i pripadaju indoeuropskoj jezičnoj skupini. Oba jezika su slavenski jezici, točnije južnoslavenski jezici. Međutim, ta dva jezika nisu ista, iako se u bivšoj državi koristio naziv srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik.
Neke od poznatijih razlika između naziva su primjerice: mrkva i šargarepa, demokracija i demokratija, Evropa i Europa, ispušni plinovi i izduvni gasovi, kino i bioskop, kvalificiran i kvalifikovan, spužva i sunđer i mnoge mnoge druge.
Ovdje je riječ o odabiru kako pisati – sretan ili srećan. Riječ je o pridjevu u muškom rodu. U hrvatskom jeziku točna je samo jedna varijanta pisanja, dok druga pripada drugom jeziku – srpskom.
Radi se o pridjevu kojim se označava emocionalno stanje sreće. Naglašen je kratkosilaznim naglaskom. U srpskom jeziku pravilno je pisati srećan, međutim u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati sretan.
Primjeri:
- On je jedan sretan dječak s tako divnim roditeljima.
- Sretan je bio kad je čuo dobre vijesti.
- On je sretan kao mali dijete.
- Sretan je bio kad je ona rekla da će doći živjeti s njim.
- Nije tad ni znao da je sretan i da sretniji od toga biti neće.
- Ako je bio ikad sretan, to su bili ti dani.
- Sretan je poput djeteta koje je dobilo najdražu igračku.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev u muškom rodu sretan. Pravilno je i sretna, sretno, sretnim, sretnih, sretnog… Imenica se pravilno piše sreća.