Beskompromisno ili bezkompromisno?

Kako je pravilno pisati: beskompromisno ili bezkompromisno?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Riječ beskompromisno nastala je u tvorbi s prefiksom bez. Kada se zvučni glas z našao pokraj bezvučnog glasa k, prešao je u svoj bezvučni parnjak s. Takva promjena naziva se jednačenje suglasnika po zvučnosti, a pravilno je pisati beskompromisno, beskompromisan, beskompromisnost. Pridjev beskompromisan označava nešto odlučno u stavovima i postupcima. Pravilno je pisati beskompromisno.

Primjeri:

• Davala je otkaze neradnicima beskompromisno i bez sažaljenja.
• Beskompromisno se postavljala u svemu što se doticalo njezine djece.
• Odlučila se na beskompromisnu zelenu politiku u svojoj tvrtki.
• Odlučila sam od danas pa nadalje biti beskompromisno svoja i sebi vjerna.
• Postavila se iskreno i beskompromisno te je očekivala da će takvi biti i drugi.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev i prilog beskompromisno, beskompromisna, beskompromisan, beskompromisnoj, beskompromisnog… Odnosno, u tvorbi pridjeva provodi se glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti.