Čelo ili ćelo?

Kako je pravilno pisati: čelo ili ćelo?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Riječ dolazi iz praslavenskog i označava dio glave iznad očiju do ruba kose. Pravilno je pisati čelo, čela, čelu, čelom, čelima, čeoni…

U razgovornom stilu često se može čuti imenica ćelo kao skraćeni oblik imenice ćelavac. Odnosi se na ćelavog muškarca, a koristi se ponekad kao uvredljivi, pogrdni izraz.

Primjeri:

• Kosa joj je padala i lijepila se na znojem obliveno čelo.
• Na čelu je imala tri vodoravne bore koje su pričale priču iz njezine mladosti.
• Na čelu je imala veliki madež koji je za nju bio kompleks, a njemu je bio baš lijep.
• Imala je visoko čelo i bila je izrazito inteligentna osoba.
• Na čelu joj je pisalo da je naivna i da je svatko može prevariti.
• Imala je visoko čelo koje je skrivala dugim šiškama.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica srednjeg roda čelo, čela, čelu, čelom. Pridjev se pravilno piše čeoni, kao u sintagmama čeoni režanj, čeona kost, i dr. Pridjev čelni označava nekoga tko je na čelu, čelnika (čelni čovjek organizacije).