Dječji, dječiji ili diječji?
Kako je pravilno pisati: dječiji, dječji ili diječiji?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/. Takve su dvojbe vrlo česte u hrvatskom jeziku i predstavljaju problem velikom broju govornika.
Neke od češćih grešaka u pisanju su pogrešno pisanje pridjeva: ljep (umjesto pravilnog lijep), viječan (umjesto pravilnog vječan) i tako dalje. Kod imenica to su vjest (umjesto pravilnog vijest), sijećanje (umjesto pravilnog sjećanje), cjena (umjesto pravilnog cijena) i druge.
Ovdje se radi o pravilnom pisanju pridjeva u značenju koji se odnosi na djecu. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom i ima zanaglasnu dužinu. U hrvatskom jeziku pridjev se pravilno piše dječji. Pravilno je pisati i dječja, dječje, dječjim, dječjih, dječjeg, dječjem…
Primjeri:
- Žalila se zato jer nije uspjela ostvariti pravo na dječji doplatak.
- To su bile dječje igre u koje su se prečesto miješali odrasli.
- Odvela je kćer u dječji vrtić i sina ostavila u školi, a potom otišla na njoj dobro poznatu adresu.
- To su bili tipični dječji nestašluci, a taj mrzovoljni djed se strašno ljutio.
- Uvijek je odlazila u trgovine s dječjom odjećom.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev dječji, dječja, dječje. Pravilno je pisati i dječjeg, dječjem, dječjih, dječjega…