Vječan ili viječan?

Kako je pravilno pisati: vječan ili viječan?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Pridjev koji označava ono što je beskonačno, neprekidno u trajanju ima na prvom slogu kratkosilazni naglasak. Pravilno se piše vječan, vječna, vječnu, vječnom, vječni, vječnima, vječnih, vječnog…

Primjeri:

• Hajduk živi vječno, s tim je zaključio razgovor o nogometu stari čovjek.
• Vječna je samo promjena, sve ostalo je kratkog vijeka.
• Vječno je pitanje tko je u pravu – žene ili muškarci.
• Vječan je ljudski život koji ostavi nešto vrijedno iza sebe.
• Nitko nije ovdje vječno i zato u životu valja uživati i biti zahvalan.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev vječan, vječno, vječnih, vječnog… Imenica se pravilno piše vijek i vječnost. Pridjevi se pišu kratkovječan, dugovječan, sredovječan. Imenice se piše kratkovječnost, dugovječnost i sredovječnost.