Bašča ili bašća?

Kako je pravilno pisati: bašča ili bašća?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Imenica je u hrvatski jezik stigla iz turskog te je nazivamo turcizmom, a podrijetlo riječi jest perzijsko. Označava okućnicu ili vrt. Također je prisutan i oblik bašta. Pravilno se piše bašča, bašče, bašči, baščom. Imenica baščaluk označava niz bašča u naseljenom mjestu. U standardnom jeziku preporučljivo je koristiti imenice vrt ili okućnica. Pravilno je pisati bašča.

Primjeri:

• Moja baka je uvijek govorila bašča, a mama bi rekla vrt.
• Koja predivna bašča, puna cvijeća i razigrane djece.
• U našoj bašči nije raslo cvijeće, već krastavci, rajčice i salata.
• Dala bih sve na svijetu samo da još jednom vidim bakinu bašču kakva je bila prije rata.
• U našoj bašči posadili smo tikvice i kupus.
• Baka je gledala svačije bašte dok bismo šetali.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda bašča, bašče, bašči, baščama… Imenica u hrvatski jezik dolazi iz turskog jezika, odnosno nazivamo je turcizmom. Većina imenica koje dolaze iz turskog jezika piše se s glasom č, a ne s glasom ć.