Bećar ili bečar?

Kako je pravilno pisati: bećar ili bečar?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Imenica bećar označava neženju, samca, ali i veseljaka sklona piću, jelu i ženama. U hrvatski jezik riječ dolazi iz turskog, a njezino podrijetlo je perzijsko. Imenicu je pravilno pisati bećar, kao i u sličnim oblicima: bećarac, bećarina, bećarica, bećaričin, bećariti se, bećarski i dr. Pravilno je pisati bećar.

Primjeri:

• Moj je djed bio takav bećar da je cijeli kraj znao za njega.
• Nije se htio ženiti, već je čitav život htio biti bećar.
• On je bećar i lola, barem su ga takvim smatrali svi u selu.
• Moj je pokojni otac bio bećar i veseljak, nema svadbe na kojoj on nije bio.
• Mi smo ovdje svi bećari, volimo pjesme, vino i rakiju.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda bećar, bećara, bećari, bećarom, bećarima… Pravilno se piše i imenica bećarac, pridjev bećarski.