Kako se piše pravilno na hrvatski?

Htjeo ili htio?

Kako je pravilno pisati: htjeo ili htio?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje se radi o pravilnom pisanju glagolskog pridjeva radnog u muškom rodu glagola htjeti. Glagolski pridjev radni glagola htjeti glasi htio, htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela. Odnosno, pravilno se piše htio, a ne htjeo.

Primjeri:

  • Htio je reći što misli, ali nije uspio doći do riječi.
  • On je htio kupiti naš stan i u tome je i uspio.
  • Marko je htio ponovno obnoviti svoju vezu s Renatom.
  • Ja sam htio da mi se vratiš.
  • Htio je jesti tjesteninu, ali znao je da to nije na popisu dopuštenih namirnica.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagolski pridjev radni u muškom rodu glagola htjeti – htio.