Na samo ili nasamo?

Kako je pravilno pisati: na samo ili nasamo?

Ovdje je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja.

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno. Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

U ovom slučaju radi se o dvama načinima pisanja – na samo i nasamo – s različitim značenjima.

Prilog nasamo koji označava biti ostavljen, bez društva, u svom miru pravilno se piše skupa odnosno sastavljeno. (Volim biti nasamo sa svojim mislima.)

Prijedložni izraz na samo pravilno se piše rastavljeno kao u izrazima: na samo pet minuta, na samo dva dana, itd.

Primjeri:

• Rekao je samo, ostavi nas nasamo.
• Morala sam ih ostaviti nasamo da rasprave sve što su imali.
• Nitko je nije vidio otkad je ostala nasamo s njim.
• Ostavila sam lonac na samo pet minuta i sve je izašlo vani.
• Rekao je da ide vani na samo sat-dva, a nema ga već tri dana.
• Stavila sam te stvari na samo manji dio stola.

Zaključno, kao prilog u hrvatskom standardnom jeziku nasamo se piše sastavljeno. Kao prijedložni izraz piše se rastavljeno. (Na samo pet minuta želim biti nasamo.)