Smeđkast ili smećkast?

Kako je pravilno pisati: smeđkast ili smećkast?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Ovaj pridjev označuje ono što je pomalo ili umjereno smeđe, te naravno dolazi od pridjeva smeđ. Kad se zvučni glas đ nađe ispred bezvučnog glasa k (smeđ + kast) prelazi u svoj bezvučni parnjak ć. Stoga je pravilno pisati: smećkast, smećkasti, smećkastog, smećkastima, smećkastih, smećkaste…

Primjeri:

• Ne sjećam se više kako je izgledao taj kaput, ali mislim da je bio smećkast i da je imao neke zakovice.
• Uvijek sam voljela nositi onu lijepu bijelu košulju sa smećkastim dugmićima.
• Prošao je neki automobil, smećkaste boje, nisam upamtila registraciju.
• Inzistirala je da joj vratim onaj smećkasti kaput koji mi je dala još prije dvije godine.
• Ti ormari su nekako ružne smećkaste boje i moram priznati da djeluju dosta oronulo.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev smećkast, smećkasta, smećkasto, smećkastih, smećkastima, smećkastog… Odnosno, u tvorbi pridjeva dolazi do glasovne promjene jednačenja suglasnika po zvučnosti (smeđ + kast > smeđkast > smećkast).