Zvučati ili zvućati?

Kako je pravilno pisati: zvučati ili zvućati?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Ovdje je riječ o glagolu koji znači dati zvuk, odzvanjati. Naglašen je dugouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati zvučati, zvučim, zvučiš, zvuči…

Primjeri:

• Nije htjela zvučati poput svih ostalih popularnih pjevačica u zemlji.
• Zvučalo je kao da se svađate, zato sam ušla u sobu.
• Zvučim li ja kao netko tko se šali?
• Zvučalo je kao da nam prijetite i zato smo se prestrašili i pobjegli.
• Zvuči li vam poznato ova melodija?
• Zvučalo je kao da tražite pomoć.
• Ona zvuči kao odlična osoba po tome što ti pričaš.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol zvučiti, zvučim, zvuči, zvučiš, zvuče, zvučimo, zvučite, zvučila, zvučio, zvučili, zvučanje… Pravilno se piše imenica muškog roda zvučnik, pridjevi zvučan i blagozvučan, imenice zvučnost i blagozvučnost.