Hadžija ili hađija?

Kako je pravilno pisati: hadžija ili hađija?

U hrvatskom jeziku često se dvoji kod pisanja glasova /dž/ i /đ/. Mnogim govornicima hrvatskog jezika ta dva glasa su toliko slična da ih često ne razlikuju te teško određuju kad se koji koristi. No, u hrvatskom standardnom jeziku ipak postoje oba glasa i nisu zamjenjiva. Glas dž čest je u turcizmima u hrvatskom jeziku. Tako se pravilno piše patlidžan (a ne patliđan), džep (a ne đep), pendžer i drugi.

Dakle, ne postoji čvrsto pravilo kojim bismo mogli odrediti kad ide jedno, a kad drugo, ali postoje neke okvirne smjernice. Primjerice, u većini turcizama i anglizama (riječi iz turskog i engleskog jezika) piše se glas /dž/. Glas /đ/ je, recimo, prisutan u komparativu i superlativu gdje ima glas /d/ u pozitivu (mlad – mlađi – najmlađi, lud – luđi – najluđi).

Imenica u islamu označava onog koji je pohodio sveta mjesta, a u pravoslavlju onog koji je pohodio Kristov grob u Jeruzalemu. Dolazi od turske riječi hac, odnosno od arapskog ḥaǧǧ. Od toga dolazi riječ hadž (hodočašće u Meku), te hadžija, hadžije, hadžiji, hadžijama…

Primjeri:

• Riječ hadžija u hrvatski jezik dolazi preko turskog jezika.
• Nije bila sigurna što znači riječ hadžija te se nadala da će je profesor objasniti.
• Hadžija označava osobu koja je pohodila sva svega mjesta.
• Kao profesorica turskog jezika objasnila sam prijateljima što znači riječ hadžija i koje je njezino podrijetlo.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica hadžija, hadžije, hadžiji, hadžijom, hadžijama…