Doć ću, doćiću ili doći ću?

Kako je pravilno pisati: doć ću, doćiću ili doći ću?

Kad je riječ o sastavljenom odnosno spojenom i nesastavljenom odnosno razdvojenom pisanju riječi, postoje tri različita načina pisanja.

U nesastavljenom pisanju riječi se pišu odvojeno, s bjelinom između (ne radi, ne želi, ne vidimo). Kod sastavljenog pisanja riječi se pišu bez bjeline između (nejasan, neparan, nepismenost, neuroznanost). Postoji i treći način pisanja kod riječi koje nazivamo polusloženicama – sa spojnicom: tabu-tema, top-model i druge.

Ovdje je riječ o glagolskom vremenu futuru prvom kojim se u hrvatskom jeziku izriče budućnost. Premda je pravilan izgovor /doćiću/ u pisanju je uvijek rastavljeno: doći ću. Isto vrijedi za sve oblike futura prvog: doći ćemo, doći ćete, doći će, radit će, vidjet će, ići će, pjevat će, stići ćemo…

Kad glagol završava na -ći ne koristi se krnji infinitiv, već puni. Kad glagol završava na -ti koristi se krnji infinitiv (radit ću, mislit ću, voljet ću).

Primjeri:

• Doći ću ako baš inzistiraš.
• Doći ću kad budem imala vremena, trenutno ne mogu jer radim.
• Doći ću ako mi se prohtije, prestani mi dosađivati.
• Doći ću na tvoje vjenčanje, ne bih to propustila ni za što na svijetu.
• Doći ću sutra, danas ne stignem.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše futur prvi u prvom licu glagola doći – doći ću.