Najmanji ili naj manji?
Kako je pravilno pisati: najmanji ili naj manji?
Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.
Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.
Naime, ovakav oblik u jeziku se naziva superlativ – najviši stupanj uspoređivanja. U hrvatskom jeziku superlative uvijek pišemo sastavljeno. Stoga je ispravno pisati: najmanji, najmanjeg, najmanjima, najmanjih, najmanje, najmanju… Također je pravilno i: najveći, najbolji, najjači, najduži, najstariji…
Primjeri:
- Osjećala sam se kao najmanji čovjek na svijetu.
- To je bila najmanja mrkva koju sam ikad vidjela.
- Htjela sam se sakriti u najmanju rupu i pokriti se nečim da postanem nevidljiva.
- Od najmanje curice postala je visoka dvometrašica.
- To je najmanja udaljenost od točke A do točke B.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše superlativ pridjeva mal – najmanji, najmanja, najmanje. U tvorbi superlativ prefiks naj- piše se uvijek spojeno odnosno sastavljeno s pridjevom.