Kako se piše pravilno na hrvatski?

Ne zamjenjiv ili nezamjenjiv?

Kako je pravilno pisati: ne zamjenjiv ili nezamjenjiv?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

Pravilo glasi da se u hrvatskom standardnom jeziku pridjevi tvoreni s česticom ne- uvijek pišu sastavljeno. Dakle, pravilno se piše: nezamjenjiv, nezamjenjiva, nezamjenjivo. Također je ispravno pisati imenicu: nezamjenjivost. Isto vrijedi i u sličnim primjerima: neadekvatan, neadekvatnost, nepristojan, nepristojnost, nelikvidan, nelikvidnost, i dr.

Primjeri:

  • U njegovu životu nezamjenjiva je bila samo majka, supruge su odlazile i dolazile.
  • Povjerovala mu je kad je rekao da je nezamjenjiva.
  • Nitko od nas nije nezamjenjiv i tako se trebamo vladati na poslu.
  • Smatrala se nezamjenjivom, ali je bila u krivu i to je ubrzo saznala.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev nezamjenjiv, nezamjenjiva, nezamjenjivo. Spojeno odnosno sastavljeno piše se i imenica nezamjenjivost.