Podpaliti ili potpaliti?

Kako je pravilno pisati: podpaliti ili potpaliti?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Glagol nastaje u tvorbi od prefiksa pod- i glagola paliti. Kad se zvučni glas d nađe ispred bezvučnog glasa p, prelazi u svoj bezvučni parnjak t. Stoga je pravilno pisati: potpaliti, potpalim, potpališ, potpalimo, potpalili, potpalile, potpala…

Primjeri:

• Što misliš tko je potpalio ovaj požar?
• Oni su potpalili vatru jer su znali da će se moj otac ražestiti nakon svega što je čuo.
• Nisu mogli potpaliti vatru, a planirali su otići u šumu i živjeti tamo mjesec dana od lova i skupljanja plodova.
• Ti potpali vatru, a ja ću za to vrijeme pripremiti meso za roštilj.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol potpaliti, potpali, potpalim, potpalili, potpalile, potpalite, potpaljivanje, potpalivši… Odnosno, u tvorbi glagola potpaliti provodi se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti (pod + paliti > podpaliti > potpaliti).