Broj telefona ili telefonski broj?

Kako je pravilno pisati: broj telefona ili telefonski broj?

U ovom primjeru riječ je o dvjema jezičnim konstrukcijama u istom značenju. Postavlja se pitanje je li samo jedna od dviju varijanti ispravna. Naime, broj telefona sintagma je koja se sastoji od imenice u nominativu i imenice u genitivu. S druge strane, telefonski broj sintagma je koja se sastoji od pridjeva i imenice. Slično se postavljaju pitanja piše li se pravilno ruka Marije ili Marijina ruka, čovjek Vlade ili Vladin čovjek, i tako dalje.

Dakle, kako je i utvrđeno, ovdje se radi o dvjema različitim konstrukcijama. Prva je imenica + imenica, a druga pridjev + imenica. Onda kad je to moguće, preporučuje se upotreba konstrukcije: pridjev + imenica. Stoga, bolje je pisati: telefonski broj, telefonskog broja, telefonskom broju… Isto tako bolje je pisati vladin čovjek (nego čovjek vlade), Marijina ruka (nego ruka Marije) itd.

Primjeri:

• Pokušavala sam nabaviti njegov telefonski broj, ali bez uspjeha.
• Kako ono glasi Marijin telefonski broj?
• Baka je opet zaboravila naš telefonski broj pa nas nije mogla nazvati.
• Postoji nekoliko telefonskih brojeva koji su važni i njih moraš znati napamet.
• Nije se mogla sjetiti koji je telefonski broj njezina muža i zbog toga bilo ju je sram.
• Ja ne mogu zapamtiti baš ništa, ne znam čak ni svoj telefonski broj.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše jezična konstrukcija telefonski broj i broj telefona. Međutim, preporučuje se koristiti konstrukciju koja se sastoji od pridjeva i imenice – telefonski broj. Stoga, pravilno se piše telefonski broj, telefonskog broja, telefonskom broju, telefonskim brojevima, telefonskim brojem, telefonski brojevi…