Automehaničar, auto-mehaničar, auto mehaničar?

Kako je pravilno pisati: automehaničar, auto-mehaničar ili auto mehaničar?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

Složenica automehaničar nastala je od auto (označuje da se drugi dio složenice odnosi na nešto povezano s automobilima) + mehaničar (osoba koja održava strojeve). U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati automehaničar, automehaničara, automehaničaru…

Primjeri:

• Morao sam odvesti automobil kod automehaničara i autolimara.
• Automehaničari su jedni od najbolje plaćenih ljudi u državi.
• Uvijek je htio biti automehaničar, ali majka koja je bila snob htjela je da završi pravni fakultet.
• Naš automehaničar je ujedno i stand up komičar.
• Sa suzama u očima vraćao se od automehaničara.
• Moj suprug više voli svojeg automehaničara od mene.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše spojeno odnosno skupa imenica muškog roda automehaničar, automehaničara, automehaničari… Također, spojeno odnosno sastavljeno piše se pridjev automehaničarski.