Mogući ili moguči?
Kako je pravilno pisati: mogući ili moguči?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Ovdje je riječ o pridjevu koji označava nešto što može postojati ili se može ostvariti. Naglašen je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati mogući, mogućeg, mogućem, mogućih…
Primjeri:
- Od svih mogućih odabira to izabereš najgore.
- To nije bilo moguće, ali se ona uporno trudila da se ostvari.
- Jedino mogući točan odgovor jest pod C.
- Od svih mogućih rješenja dali smo ono koje je najdalje od istine.
- Mogući odgovori nalazili su se na dnu papira.
- To nije bilo moguće, barem ne u ovoj državi, ne u ovom gradu.
- Najbolji mogući izum nije nikad ni zaživio.
- Od svih mogućih žena ti si se namjerio baš na moju.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev mogući, moguća, moguće, mogućih, mogućima, mogućeg… Imenica se pravilno piše mogućnost. Piše se i nemogućnost, nemoguć, nemoguće…