Kako se piše pravilno na hrvatski?

Mogući ili moguči?

Kako je pravilno pisati: mogući ili moguči?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Ovdje je riječ o pridjevu koji označava nešto što može postojati ili se može ostvariti. Naglašen je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati mogući, mogućeg, mogućem, mogućih…

Primjeri:

  • Od svih mogućih odabira to izabereš najgore.
  • To nije bilo moguće, ali se ona uporno trudila da se ostvari.
  • Jedino mogući točan odgovor jest pod C.
  • Od svih mogućih rješenja dali smo ono koje je najdalje od istine.
  • Mogući odgovori nalazili su se na dnu papira.
  • To nije bilo moguće, barem ne u ovoj državi, ne u ovom gradu.
  • Najbolji mogući izum nije nikad ni zaživio.
  • Od svih mogućih žena ti si se namjerio baš na moju.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev mogući, moguća, moguće, mogućih, mogućima, mogućeg… Imenica se pravilno piše mogućnost. Piše se i nemogućnost, nemoguć, nemoguće