Lijen ili ljen?
Kako je pravilno pisati: lijen ili ljen?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/. Takve su dvojbe vrlo česte u hrvatskom jeziku i predstavljaju problem velikom broju govornika.
Neke od češćih grešaka u pisanju su pogrešno pisanje pridjeva: ljep (umjesto pravilnog lijep), viječan (umjesto pravilnog vječan) i tako dalje. Kod imenica to su vjest (umjesto pravilnog vijest), sijećanje (umjesto pravilnog sjećanje), cjena (umjesto pravilnog cijena) i druge.
Ovdje se radi o pridjevu u muškom rodu koji dolazi od praslavenskog oblika lěnъ. Označava onoga koji ne voli raditi, koji je spor ili koji premalo radi. Naglašen je dugosilaznim naglaskom i pravilno se piše lijen. Pravilno je pisati i lijena, lijeno, lijenih, lijenima, lijenog, lijenom…
Valja pripaziti kod pisanja komparativa pridjev lijen čiji pravilan oblik glasi – ljenji. No, imenice lijenost i lijenčina također se pišu s /ije/. S /je/ piše se glagol ljenčariti, imenica ljenčuga.
Primjeri:
- Toliko je bio lijen da nije htio ni ustati iz naslonjača.
- Dobio je otkaz uz opasku šefa da nije nikad vidio nekoga tko je toliko lijen kao on.
- Taj je momak toliko lijen da ga čak ni majka ne opravdava.
- Jedan brat je bio izuzetno marljiv, a drugi lijen ali lukav.
- O toj lijenoj spodobi ne želim ni trošiti riječi.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev lijen, lijeni, lijena, lijeno, lijenom, lijenima, lijenih, lijenoga, lijenog… Pravilno je pisati i imenicu lijenost.