Kako se piše pravilno na hrvatski?

Lijenčina ili ljenčina?

Kako je pravilno pisati: lijenčina ili ljenčina?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

U ovom slučaju, imenica dolazi od pridjeva lijen, koji ima podrijetlo od praslavenskog lěnъ. Ispravno je pisati: lijen, lijena, lijenom, lijene, lijenih, lijenost, lijenosti… Također, imenica lijenčina pravilno se piše s oblikom /ije/: lijenčine, lijenčinu, lijenčinama, i dr. Imenica na odrazu jata ima dugouzlazni naglasak (izgovara se dugo). Od riječi koje u korijenu imaju ‘lijen’ pokraćuje se /ije/ u /je/ u riječi: ljenjivac.

Primjeri:

  • Lijenčinu poput tebe nisam upoznala do danas.
  • On je bio tolika lijenčina da mu se jutri nije dalo ustajati.
  • Hajde, lijenčino, pokreni se napokon.
  • Moj brat je lijenčina kakve nema.
  • Nije se volio družiti s lijenčinama, on je bio marljiv i radišan tip.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica lijenčina, lijenčine, lijenčinama, lijenčini… Pridjev se pravilno piše lijen, lijena, lijeno.