Bježat ću, bježati ću ili bježaću?

Kako je pravilno pisati: bježati ću, bježat ću ili bježaću?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

U tvorbi futura prvog u hrvatskom jeziku sudjeluje infinitiv glagola i nenaglašeni prezent pomoćnog glagola htjeti. Kad glagol dolazi ispred pomoćnog glagola, koristi se krnji infinitiv, bez završnog -i. Tako je pravilno: radit ću, trčat ću, pjevat ću. Ako infinitiv završava na -ći, ne gubi se -i na kraju infinitiva: ići ću, moći ću, prići ću. Pravilno je pisati: bježat ću, bježat ćeš, bježat će, bježat ćemo, bježat ćete, bježat će. Pravilno je pisati bježat ću.

Primjeri:

• Bježat ću koliko me noge nose ugledam li kakvu opasnost na vidiku.
• Bježat ću ako to bude potrebno.
• Bježat ću i neću se osvrtati od ovakve toksične sredine.
• Bježat ću od svojih problema i nadati se da me ne sustignu.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol bježati u prvom licu futura prvog: bježat ću.