Laik ili lajik?

Kako je pravilno pisati: laik ili lajik?

U ovom primjeru riječ je o pravilnom pisanju imenice muškog roda koja danas ima značenje osobe koja ne zna nešto o temi ili je neupućena. Značenje joj je neutralno, ali može biti i pogrdno odnosno pejorativno.

Postavlja se pitanje je li potreban glas j u ovoj riječi. To nije jedinstven primjer gdje glas j ‘pravi probleme’ u hrvatskom jeziku. Neke od čestih dvojbi su primjerice pijun ili piun (gdje je pravilno pijun), volio ili volijo (gdje je pravilno volio), radio ili radijo (gdje je pravilno radio), i tako dalje.

Kako bismo odredili pravilno pisanje imenice, treba odrediti koje je podrijetlo same riječi. Odnosno, iz kojeg je jezika riječ došla u hrvatski jezik.

Ovdje je riječ o imenici muškog roda kojom se označava netko tko ne pripada svećeničkom staležu te u prenesenom značenju onaj koji nije upućen. Dolazi od latinske riječi laicus. Naglašena je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati laik, laika, laiku, laiče…

Primjeri:

• Ja jesam laik u medicini, ali ipak moram reći da mi se te stvari ne čine ispravne.
• Molimo da se laici ne miješaju dok znanstvenici raspravljaju.
• Postavlja se pitanje jesu li laici preuzeli glavnu riječ u našem društvu.
• Moja žena je smatrala mene laikom, a sebe stručnjakom za sve teme, osim kad dođe na red otvaranje tegli.
• Nemojte mene pitati o nuklearnoj energiji, ja sam tu laik, pitajte fizičara.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda laik, laika, laiku, laikom, laici, laicima. Pridjev se pravilno piše laički, laička, laičko, laičkima, laičkog, laičkoj…