Morat ću, morati ću ili moraću?

Kako je pravilno pisati: morati ću, moraću ili morat ću?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati.

S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

Ovdje je riječ o prvom licu jednine glagolskog oblika futura prvog. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše: morat ću. Primjer pravilne uporabe jest: Morat ću posjetiti svoju baku.

Primjeri:

• Morat ću napisati domaći rad ako želim izaći s prijateljima.
• Morat ću više vježbati i jesti manje ako želim izgledati bolje.
• Morat ću ti poslati popis pjesama koje moraš poslušati.
• Morat ću uzeti par kolačića u pekari na povratku kući.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol morati u prvom licu jednine futura prvog – morat ću. Cijeli futur prvi glagola morati glasi morat ću, morat ćeš, morat će, morat ćemo, morat ćete, morat će.