Htjeti ili htijeti?
Kako je pravilno pisati: htjeti ili htijeti?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/. Takve su dvojbe vrlo česte u hrvatskom jeziku i predstavljaju problem velikom broju govornika.
Neke od češćih grešaka u pisanju su pogrešno pisanje pridjeva: ljep (umjesto pravilnog lijep), viječan (umjesto pravilnog vječan) i tako dalje. Kod imenica to su vjest (umjesto pravilnog vijest), sijećanje (umjesto pravilnog sjećanje), cjena (umjesto pravilnog cijena) i druge.
Ovdje je riječ o pisanju nesvršenog glagola koji ima podrijetlo u praslavenskom i staroslavenskom xotěti. U hrvatskom jeziku naglašen je kratkosilaznim naglaskom i pravilno se piše: htjeti.
Glagolski prilog sadašnji glagola glasi hoteći, a imperativ primjerice htjedni.
Primjeri:
- Pokazala mi je kako nešto htjeti i kako to ostvariti.
- Mogao sam htjeti sve, ali nisam mogao to sve i imati.
- Želio sam i htio sam, ali željeti i htjeti nije bilo dovoljno.
- Ti si morao htjeti sve njezine pozicije, i sad si dobio što si htio.
- Uvijek je govorila da je u životu dovoljno samo nešto htjeti, poželjeti… I bit će ostvareno.
Valja pripaziti kod glagolskog pridjeva radnog u muškom rodu. Pravilno se piše htio (a ne htjeo kako često čujemo i vidimo).
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše infinitiv nesvršenog glagola – htjeti. Pravilno se piše htjet ću, htjet ćeš, htjet će, htjela je, htjeli smo, htjeli ste…